Pjesnici su...
U kaleidoskopu želja se vrtloži obećanje plamena… iskričava svjetlost sretne budnosti… znamen utjelovljene ljubavi… zagrljaj boja u nepostojeći spektar postojane sreće… bezvremeno putovanje vremenom trajanja… koračanje iluzijom… nestajanje u ljepoti iza duge… uranjanje u privid vječnosti… južni vjetar se igra sa suzama neba… u hramu ljubavi odjekuje poezija snova… u svakoj kapi se ogleda moć sadašnjeg trenutka… nestajuća prošlost i dolazeća budućnost… pomak vremena… njegova nezaustavljivost… rađa se mladi dan… iza nas je ostalo bdijenje na oltaru uspomena… nedodirljivo bogatstvo pretočeno u kalež života… u pjesme u zbirci ... Ljubav nas je održala... evo moje...
Pjesnici su čuđenje u svijetu...
Oni idu zemljom i njihove oči
velike i nijeme rastu pored stvari.
Poetska istina pjesnika o pjesnicima,
izazov ritmu srca, zov osjećajima,
poziv traganju skrivenim ljepotama.
U uspomenama trag iskona,
pjesnici otkrivaju tajne Svemira,
zvijezde tihuju, dokazuju našu nedjeljivost
od kozmosa.
Kako izreći, kako opisati, kako označiti vrijednosti?
Tražim riječi.
Treba se vratiti na početak, u tišinu iskona.
Osluškujem titraje klasja, šum valova,
tišinu močvare, jecaj vjetra, govor rijeke,
romorom razotkriva tajne rodoslovlja.
U krošnji vrbe šumi zakletva vjernosti
u bolu i sreći.
Vrijednosti su nevidljive,
kriju se u osjećajima,
u nemjerljivosti srčanih otkucaja,
u osmijesima, u očima.
Uzaludno je tragati
za znacima.
Kada se srce, kao svijet od stakla,
rasprsne u tisuću boli,
pjesnici izmaštaju bdijenje
u snu.
Šapuću nepostojeće riječi,
riječi neprevodive,
riječi valova,
šumova mora,
mirisa pinija,
i romora
poezije
drevnih
oceana.
Dijana Jelčić
|
