Pod starim krovovima...
Poezija na Gornjem gradu... 17. svibnja. 2014... Pod starim krovovima...
starci su nas primili u svoje skute... bilo je to večer poezije, prijateljstva, smijeha i ljubavi...
i svjedočanstvo misli Zdenka Jelčića ...
"Zadovoljstvo naroda ne ovisi o količini proizvedenih roba, niti o veličini BDP-a, nego o količini i kakvoći u njemu proizvedene poezije."...
i zajednička zbirka "Stihom ispisujem dušu"
Ova je pjesma stručak riječi,
tišina utkana u ritam prstiju,
tvoj osmijeh i tvoje oči.
Oslobođena iz krletke srca,
ulovljena u mrežu sunca,
prosuta u trajanje ovoga dana.
Kotrlja se alejom osjećanja,
zaustavlja u krošnji misli,
izlijeće kao ptica,
bezglasna slijeće
u prazninu svijeta.
Gubi se u metežu događanja,
u zvonjavi telefona,
u mirisu cvijeća,
u okusu kave.
Bježi iz zbilje,
ogleda se na pučini sanja,
utapa u podsvijesti,
a onda se kao jeka vraća u svijest.
Zaziva me glasom nimfe,
razotkriva se do nagosti,
do pročišćenja nutrine.
Postaje lahorasta vedrina,
zraka sunca, bijeli oblak, kap kiše,
maleni cvijet.
Izranja iz mene,
i za sobom ostavlja tebe.
Dijana Jelčić, zajednička zbirka "Stihom ispisujem dušu"
Iz sutona poezije i mira ulazimo u carstvo ponoćnog sunca.
Na licu noći preslika ljepote, nižu se pjesme, vihorasti glas pjesnikinja,
osmijeh pjesnika, kovitlac uspomena.
Toplina zgusnuta u oku vremena,
u zjenici svemira,
u zrnu srca.
Iz njedara noći uranjamo u skute sunca,
u tišinu dnevne svjetlosti,
na barikade osjećanja i revoluciju
u našim glavama.
Misao ruši konstantu, širi se neizmjerljivom brzinom,
zrcali splet godina, dokazuje silovitost, povezuje eone,
stoluje u vječnosti i tihuje stih o ljubavi, o pjesnicima,
o čuđenju svijeta.
Poezija je to.
Dijana Jelčić
|
