Prva i posljednja istina...
Nad morem ljubičasto svitanje, zaustavljam misao u središtu zbivanja,
u magiji rađajuće svjetlosti. Vrtlože se geometrijski oblici,
govor prirode, jezici fizike, filozofije, poezije, glazbe,
poruka vječnosti i paraleni svjetovi.
Svjetlost bojom vjenčanice kiti mladi dan,
iza nas svijet postojećeg, ispred svijet nastajućeg,
naslućujemo igru materije i ideja,
trajnog i mogućeg.
Uzburkalo se vrijeme, sunčana oluja najavljuje zlaćanu kišu,
slijevanje epoha u mladi dan.
Budim se, čujem riječi izgovorene na početku priče,
sunčana zraka uranja u prostor, zaobljuje ga u sklad vremena,
u dimenziju trajanja.
Ne, ovo nije san, nisu ni sjećanja,
kotrlja se iskričava zbilja, plamti vrijeme,
sunce u tvojim očima,
obećanje dolezećih sutona i svitanja,
u rasponu između njih život.
Oči vide ono što im svjetlost razotkriva, a ona očima ostaje nevidljiva, skriva tajnu svog izvora.
Nad bezdanom nestajanja svjetlost, nevidljiva moćnica,
spona ka nastajanju, veza beskonačnosti i konačnosti,
svjedočanstvo prve
i posljednje
istine.
Dijana Jelčić
|
