Dubrovnik plovi…
...Dubrovnik plovi!... Dubrovnik opet ište pustu hrid da skrije slobodu. – Kažite nam je, oblaci!... Dovedite nas do blage grčke zemlje, do zemlje bogova!...
Šaputao si Orsatove riječi. Stajali smo na Porporeli. Noć se slijevala zidinama Grada, ljubav se pretakala u zagrljaj, tišina se razlijevala koritom snovitosti. Iz kolijevke tmine smo promatrali zvijezde. Grad je tonuo u san nježne svetosti. Vidjeh triptih crkve na Dančama. More je hučalo molitvu. Pričinjalo mi se da čujem nečuveno, prebiranje nevidljivih prstiju po tipkama orgulja i šapat poezije drevnog oceana, zvuk duše kamena i glas rapsoda na Gundulićevoj pjaci.
Krenuli smo Stradunom ka Pilama. Šaputao si priču o mudrosti tihovanja, o carstvu nijemih izričaja, o bezriječnom govoru tijela. Muk je bdijenje pretvarao u dijalog duša, kišile su suze svetoga Lovre, želje su lepršale kao noćne leptirice oko ponoćnog Sunca. Zakoračili smo u svijet tajni, razotkrivali žudnje dodirima.
Osluhnuh tišinu. Slovkala je formulu tvog genoma.
Na sceni trenutka se odigravala velika gala predstava, neponovljiva premijera tankoćutnog zagrljaja, bezglasni dijalog tijela i tijela. Nježnošću dlanova smo pretakali iluziju daljine u blisku prisnost, utapljali se u dubinama patosa, izranjali na pućinu tankoćutnih zanosa.
Govorile su zvjezde. Zelenci u ponoć objaviše svetkovinu tvog rođenja. U radosti širine, u beskraju ljepote, u bdijenju Bokara i Lovrijenca, tih vječnih čuvara bijele lađe, dočekasmo zoru.
Bilo je to bdijenje zemlji bogova.
Ponavljajuća Dubrovačka ljeta. Vraćamo se u Grad... Ispred crkve svetoga Vlaha gledamo ulazak glumaca u grad. Šetamo zidinama grada... ispred nas se širi bespuće dubina... iznad nas beskraj visina... širina horizonta daruje osjećanje slobode... a sloboda je ljubav... dobročudan bezdan u kojem nestaje težina... u kojem lebdimo beztjelesni... njih četvoro i mi... lepršavi... gluhi poput tetrijeba... zaneseni i sretni...
Divan osjećaj je to... Grad na hridi, drevna republika... djeca djeteta i mi... Ivan, Nives, Luciana i Lorena... inicijali dječjih imena su Lucijana Jelčić i Lorena Jelčić... jednostavano LJ... ljubav je to... zar ne?
Dijana Jelčić
|
