Ona i onostrano...
Noćas je raskinula ugovor koji je vezuje za plavi planet i odlutala u snove.
Slijedeći bestežinsko stanje duše osjeti skoro zaboravljenu ljepotu trenutka. Mirisi i zvukovi se sjediniše u doživljaj.
Tu iznad maglovite stvarnosti ušla je u svijet u kojem ljubav i život ne trebaju ni prostor ni vrijeme. Čudesni osjećaj postojanja i nepostojanja, vjerovanja i nevjerovanja, znanja i neznanja.
Mislila je prostor postoji sa nametnutim granicama koje sužuju horizonte, a vrijeme s danima i noćima, s godišnjim dobima, sa stoljećima tuge i trenutcima sreće. Mislila je da zna i sada, kao bol zbog izgubljene stvarnosti, osjeti svoje ne znanje. To je bio trenutak istinske spoznaje.
Taj trenutak boli, tu stoljetnu oluju u univerzumu uma, ona, iznenađena sama sobom, dotaknu osmjehom. Tišina, velika lijepa tišina najavi spokoj srcu i osmjeh neba joj se vrati kao vjerovanje. To je bio titraj oka u kojem je spoznala da njeni putevi više ne postoje samo na zemaljsikim kartama i da svi vode ka krovu svijeta, vrhuncu njenih želja probuđenih u oluji prošlih samotnih, bolnih zemaljskih noći.
Nad njom su visili oblaci, stajali su dugo i nepokretno, slično skakaču zaustavljenom u skoku, a ona je tražila svijeto u tmini te užasne noći.
Iznenada su se na nebu, kao dvije vatre, pojavile oči. Glas je do nje stigao kasnije, čudesni zvuk bubnjeva uskovitlanih oblaka. Njeno davno pleme je pozdravljalo njen povratak. Nebo je tutnjalo novim snom. Zvukovi se sjediniše sa mirisom tek procvalih ruža i dodirnuše sva njena osjetila.
Zaustavljena u ljepoti očiju boje sna ona izgubi sva druga zrcala i u njima prepozna onu mladu djevojku koja je davno bila. Vidje sebe na samom početku sna.
Stajala je na krovu svijeta ogrnuta ljepotom trenutka, a vatre rasplamsaše želju i bijelu pustinju oblaka pretvoriše u oluju vjerovanja. Začarana toplinom i svijetlom neba ona beztjelesna, ona samo drhtava duša, izgubi osjećaj za vrijeme i prostor i kada joj se pričinilo da samo sanja osjeti ruke, dvije snažne ruke na svom obrazu.
Vratila se u život.
Dijana Jelčić
Ona i onostrano
|
