O krajnostima dobra i zla...
"Nema nikoga tko bi bol upravo zato što je bol volio, tražio, htio iskusiti..."
Ciceron, teorija etike „de Finibus Bonorum et Malorum“ ("O krajnostima dobra i zla"), iz 45. pne.
U voštanici svitanja trag istine, buktinja sunca grli dan,
na obzoru privid besmisla.
Dok grad jeca u mukama razaranja, a obroncima zbilje titra istina,
sve što se zbiva, već se jednom zbilo,
ćutim ugodu vjerovanja u uvijek iznova rađajuću svjetlost.
U etici svijeta Guernica i Dora Maar sa svjetiljkom u ruci.
Osjećam, bol sam ubrizgana u sebstvo,
utkana u helix genoma.
Uznosita zbilja, u srcu zaostalo zrno boli,
nemila uspomena.
U doba corone i potresa, u kovitlanju svijesti pitanje,
tko sam, što sam u rasponu zla i dobra.
U srcu titraj onostranog bila, dostojanstvo odmora,
noć svih noći zgusnuta u san.
Sviće, nad morem razbuktalo nebo,
ti, ja i od riječi i zvuka iskukičana java.
Tu smo na obroncima gordog vremena, u viru svetog i običnog,
mi robovi zvijezda pjevamo pjesan beskraju,
ritmom srca skladamo odu sjećanjima.
Iz prividnog mira izvire nemir,
u rasponu dobra i zla anđeosko- čovječja istina,
prauzor ljubavi.
Dijana Jelčić
|
