Kao igrači staklenim perlama...
S igračkom svojom, s perlama u ruci
pogružen sjedi, a zemlja oko njega
opustošena ratom i kugom.
Ruševinom
još raste bršljen, u njem zuje pčele.
Klonuli mir u prigušenom psalmu
još ječi svijetom...
Herman Hesse
Pokušavamo se ispisati iz mjesta događanja, iz vremena nedogadjanja
isključiti iz vrtloženja zbilje, osmijesima osmisliti trenutke čekanja
na kraj strahovanja.
Na dverima mjeseca rožnjaka se radujemo mirisu ruža,
u krošnji bijele breze čujemo kako vjetar romori o vrlinama vječnosti,
o neumitnom povratku poeziji zbilje.
Promatraš me, u tvom pogledu svod Sistinske kapele,
desna polutka mozga, u nju je slikar
smjestio Boga.
Oćutih bliskost početka, ljubav se širi prostorom,
osjetih dodir, pričinjalo mi se
božja ruka je posvetila
trenutak.
Na horizontu Kastalije sjaji vječnost… svitanje otrgnuto iz beskraja i utkano u igru staklenim perlama,
u "lingua universalis" jezik koji oslobadja i povezuje sve.
Kao posljednji igrači staklenim perlama, u Hesseovoj viziji ljepote,
ćutimo moć Kastalskog vrela, osjećamo nadahnuće njegovom vizijom.
Dijana Jelčić
|
