Dan i noć knjige...
Prvih petsto godina
Judita se prijevodima na više jezika uvrstila i u epiku prepoznatljive europske tradicije, doživjevši na taj način odjek kakav su u 16. i 17. stoljeću postigle Marulićeve glasovite latinske knjige
U travnju 1501. Marko je Marulić završio svoj spjev Judita. U završnim je stihovima prorokovao da će se spjev čitati dok bude hrvatskoga jezika i pismenosti, što se i obistinilo. Sudbinu svakoga književnog djela kao umjetničkog čina ponajbolje potvrđuje njegova recepcijska trajnost i poticajnost: koliko se ono čitalo, objavljivalo, prevodilo, stručno obrađivalo i znanstveno tumačilo. Takva su mjerila glavni pokazatelji i autorske vrijednosti djela. Naime, u polutisućljetnom razmaku od nastanka Judite do danas mijenjala su se i smjenjivali literarni pravci, estetski ukusi, pjesničke mode i škole, nestajali su, kako bi rekao Ivan Gundulić, kraljevstva i gradovi, a libar Marka Marula Splićanina u kom se uzdarži istorija svete udovic Judit u versih harvacki složena, unatoč tome prevrtljivom, razornom vremenu nije prekrila prašina zaborava u knjižničkim riznicama. Održavao je dodir s onima kojima je bio izravno namijenjen, s ondašnjim i budućim pretpostavljenim čitateljima. Istina, s usporenim ritmom, aritmijama, ali i ubrzanjima, što se može najjednostavnije i zorno pratiti na snimcima egzaktne recepcije.
2021. godina je proglašena "Godinom Marka Marulića".
izvor... Matica Hrvatska...
„ 22. travnja dan Hrvatske knjige i 23. travnja, svjetski dan knjige... dva iznimno važna datuma u povijesti hrvatske i svjetske književnosti... dovršetak Judite (1501. godine), prvoga umjetničkog epa spjevanog na hrvatskome jeziku, djela koje se smatra nultom točkom hrvatske književnosti te dan smrti (1616.) svjetskih književnih velikana Miguela de Cervantesa i Williama Shakespearea“
U obredu mudrosti slika secesijske odaje, u čitonici tišina vremena,
dar vječnosti smrtnicima.
Oduvjek u mirisu knjiga osjećam strogost umilne nježnosti,
tankoćutnost misaonog blaga.
U raskoši osjećanja nazirem vedrinu svijeta,
nisku privida, moć prohujalog vremena.
Slijeva se ljepota u rijeku svete muzike.
Budi se dan knjige,
u njegovim njedrima gomila ljepote.
Izranjaju sjećanja, maštarije i prošlost,
jučerašnjica kao miris dolazećeg maja,
mjeseca poezije ruža.
U zraku osjećam želje, čujem glasove iz davnina,
naslućujem otkrivanje tajni, odgonetanje mudrosti.
Na Parnasu slavlje muza.
Bliske i daleke, tajanstvene kao rađanje zvijezda,
kao kozmogonija sa odmakom u vremenu
one tisućljećima bdiju nad nadahnućima,
slijevaju ih u riječi, ukorićavaju snove,
ne dozvoljavaju Letti potapanje davnih osjećanja.
Dan knjige, svetkovina uma,
neprocjenjivost blaga
skupljenog u titraje
čitajućih duša.
Dan i noć prepuni
ljepote.
Dijana Jelčić
|
