dinajina sjećanja

utorak, 20.04.2021.

Nastajanje...





Panorama vječnosti zgusnuta u sliku,
čovjek na koljenima, zaustavlja stihiju pamćenja,
u kutku neba odbjegle od svjetlosti titraju vizije tmine.
a ljubav,
ne poznaje sumnjićavost, neiskrenost, lažnost i prevare.
Ljubav je istina, svanuće ljepote, uskrsnuće sreće
strpljiva u čekanju, blaga u pokazivanju.





privid Dalieve slike se zgusnuo u komadić plavetnila i slona... donosioca sreće...
Bili smo u Figuerasu, doživijeli izvorište... darovao si mi repliku dugonogog slona... donosioca sreće...






Kairos, bog sretnog trenutka, metafora sreće... njegova vaga, misaono mjerilo duševnih i fizičkih odnosa... mogućnost stvaranja poveznice izmedju srca i uma... uspostavljanja nutarnje i vanjske ravnoteže...
Osjećam, srce diše titrajem sretnog trenutka... dogadja se proces nastajanja...





Otopili se snjegovi… proljeće se objavljuje rađanjem ljepote… topi se vrijeme i gomila u koritu prolaznosti… prelijevaju se sjećanja… događa se potop uspomena… prerasta u ocean snova… uranjam… ronim ljepotom pamćenja…

Na dnu se naziru raskomadane školjke nekih umiranja… umirale su neostvarene želje… ostali su samo ožiljci… vidljivo znamnjenje kraj puta između poznatog i nepoznatog… između početka i bespuća… plovim dubinama bez otpora… bez zastoja u trenucima razdornih zbivanja… prolazim pokraj ruina potopljenih vjerovanja… kulisa stradavanja u zabludama… pored Potemkinovih sela krivih vjerovanja…

Mjesec bdije nad noćnim pustolovinama… stražari nad morem prohujalih tuga… osluškujem šum vječnih mjena… plima i oseka me njišu u pjenastoj ljuljačci nadanja… i tuge postaju siluete ljepote… znamenje življenog života… uklesane u stijenke srca… prelivene patinom sjete postaju svjedočanstva… povijest ljubavi…

Život je vječna igra… velika gala predstava… premijera bez reprize… ti i ja stojimo na sceni velikog svjetskog tetara…
ćutim dinamiku svemira… pričinja mi se nevidljiv virtuoz je zasanjao d-mol Bachovih sonata… to vjetar svirajući razbija maglu neznanja i dozvoljava da vidim jasne obrise stvarnosti…
Osjećam paralelnost svjetova… mi stojimo na vratima između njih…
Iza nas svijet nepromjenjivosti, a ispred nas se širi svijet nastajućeg… vjekujemo na mostu između svijeta materije i
nastajućih ideja…

Zaustavljam misao u središtu zbivanja, prepoznajem govor prirode... priča jezicima fizike, filozofije, poezije i glazbe… u panorami vječnosti istina… iz postojanja ne proizlazi posjedovanje… sve se događa nastajanjem.


Dijana Jelčić






- 07:47 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>