Pobjeda srca...
U našim najboljim trenucima, kada od pukog uspijevanja i najenergičniji čin uvire u dopuštanje a spontano nas ponese ritmika životnosti, hrabrost se može iznenadno najaviti poput euforične jasnoće ili čudesno u sebi opuštene ozbiljnosti. Ona budi u nama sadašnjost. Budnost u njoj uspinje se odjednom na visine bitka. Svaki trenutak spokojno i jasnovido stupa tvojim prostorom; ti se ne razlikuješ od njegove jasnovidosti, njegove spokojnosti, njegova slavlja. Loša iskustva uzmiču pred novim prilikama. Nikakva te povijest ne čini starim. Jučerašnja odsutnost ljubavi ni na što ne prinuđuje. U svjetlu takve prisutnosti duha prekida se staza ponavljanja. Svaka svjesna sekunda briše beznadnu bivšost i postaje prvom sekundom Druge povijesti.
završni pasus iz Peter Sloterdijk, Kritika ciničkoga uma, Zagreb 1992.
preveo: Boris Hudoletnjak, izvornik: Peter Sloterdijk, Kritik der zynischen Vernunft (1983.)
Pobjeda srca...
Nad pejsažem trpkih sjećanja usnulo sunce,
nad paklom gorkih uspomena
ushit ciničnog uma.
U fokusu zbilje izgaraju ideali,
na lomači trenutka iluzije.
Prisila na zaborav znamenja oslikanih
u licu vatre, u mirisu svetih smola,
u tinjajućem pepelu porijekla.
Kao mala Sunca,
čuvari nekropole sudbine slave pobjedu
nad stihijom prolaznosti.
Iz ombulusa svijeta izranja osmijeh,
iz čarolije ćula vrisak ljepote,
igra tišine i sudbine.
U čudoriječju sna šapat istine,
iz zagrljaja stvarnog i nestvarnog
tvoje ime uranja u krvotok,
srce savladava maraton zbilje.
Hoće li srce preživjeti
sučeljavanje sa ciničnim umom?
Tvoj osmijeh budi usnulo sunce,
ritam životnosti titra opuštanje uma,
na bojišnici mene i mene objavljuje
pobjedu srca.
Dijana Jelčić
|
