Dan suza, ritma srca i sjećanja...
Ti sada spavaš u šumi poleglih ptica, a ja svoj
prodani život raspačavam tražeći uspavanke.
U tvom snu djeca skrivaju svoje moći. Možda
predio neviđenog otoka. Gdje ću ja ovako bez
ruku? Samotna me šetnja rasipa s tvoje strane,
jedan mi pas svaku uslugu odbija. Ta bijela kuća
u koju sam dolazio svake večeri. Ta kuća, tri
nepoznate jeke.
(Ti sada spavaš)
Danijel Dragojević
Na pročelju svitanja odgonetnuh tajnu trajanja,
uzroke isplakanih suza, metafore odlazaka.
Na obzoru Dürrerova melanknija,
ucrtan krug, savršenstvo prostora,
usnuli anđeo čuvar i ljestve prema vječnosti.
Sunce je došlo kasnije.
U vrtlogu nastajanja čovjeka vidjeh bibliotekara
i goruću knjižnicu.
Aleksandrija spava, a drevne vrijednosti nestaju.
Kako sačuvati ovo danas ? Ovaj pjesnikov
Četvrtak
Kada sam bio živ, bilo je lijepo čekati četvrtak, moj najdraži dan.
Tri dana s jedne, tri s druge strane,
vrijedilo je prelaziti šest postaja do pouzdane sredine
i obradovati se: četvrtak,
četvrtak, malo sunce na bilo čemu, na svačemu.
Danijel Dragojević ...
Danas nije četvrtak, pričinja mi se postojimo u vremenu u kojem se ne umire i ne živi…
u kojem se samo sanja…
sunce briše granice, omeđenost horizonta pretače u bezgraničje.
Vidim vrijeme i nas iza vremena.
Danas je dan suza, ritma srca i sjećanja.
Dijana Jelčić
|
