Večera u dvoje...
Dan proživljen bez ljubavi je izgubljen dan, Shakespearova misao potvrđuje moje osjećanje. Osjećam, nisam izgubila dan.
Zvjezdanim prahom okrunjeni, tajanstveni, Venera i Mjesec pozivaju na gozbu osjećaja.
Večera u dvoje... salata a la Nizza... mješavina zelenih i crvenih listova,
tunjevine i šunke, maslina i kapara... tvrdo kuhana jaja smo izostavili...
spremali smo zajedno to šarenilo na šarenom Bopla porculanu...
uz sjećanje na Provansu.
U ovo gluho doba noći, budna od ljepote,
prisjećam se lutanja bijelim poljima Grassa,
mirisa ruža i jasmina i okusa božanskog pića.
Mjesečev sjaj u njegovim očima,
Venerina kosa na dlanovima.
Osjetih nektar na usnama.
Dok tiho i elegantno, kao crna pantera, odlazi noć,
osluškujem tihi romor jutrenja.
Svjetlost bojom vjenčanice
grli mladi dan.
U srcu sjenka žudnje za sjenkom beskraja,
svitanje odvaja zvuke prošlosti od žamora trenutka,
ostavlja tragove snova u očima.
Još snena gledam kako nestaje tmina.
U svjetlu svitanja stručak šafrana i buketić visibaba.
U srcu proljeće…
Dijana Jelčić
|