Kroz krugove...
Te noći sam joj oćutao najlepše reči koje znam… Jednom je rekla da bi sve dala da čuje to što oćutim, i otkrio sam joj tajnu o starom drvetu koje raste na ničijoj zemlji između devet salaša, u fantazmagoričnoj oazi koja se u Sahari žita priviđa samo onda kada se to njoj prohte, tako da ni najprefriganijim geometrima nikad nije pošlo za rukom da je osvoje svojim instrumentima… I tako, obično u nekoj vedroj noći, roj Neizgovorenih Reči nepovratno odbegne iz košnice misli i u potrazi za novim mestom sumanuto pokušava da otkrije prečicu do najbližih zvezda, ali zna se, još niko sem prevejane skitnice Pogleda nije uspeo da dospe do Tamo…
Đorđe Balašević
Spojeni nitima zlaćanih spirala postajemo beztjelesni,
oslobodjeni okova materije slijedimo zakon zlatnog reza
i lebdimo kroz krugove ka Danteovom raju.
U sredini devetog kruga zasjaše, kao biseri u školjki, oči božje.
Nebeski ocean romori poeziju sna,
valovi šume pjesmom Muza
nestaju okovi konačnosti,
ćutimo apolonsko-dionizijsku
opijenost postojanja.
Ples anđela, krugovi zlatnih niti,
Orionovo zvježđe,
Jakovljeve ljestve ka krošnji rascvjetanog vremena.
"Univerzum je sastavljen od bezbrojno malih univerzuma koji u sebi nose bezbroj još manjih i tako u nedogled." šapnu pjesnik
"Ušli smo u rascvjetanu sferu vremena gdje kradljivac sna, polumjesecom kiti svoje čelo i suncem obasjava nebesku slavu na safirnoj livadi od zvijezda."odgovorih gledajući prema istočnom nebu.
"Tamo se rađa novi san i smjenuje onaj odsanjani."
"Slušaj, nečujni koraci noći još uvijek tišinom grle tek usnule oči neba."
Jutrenjem u srcu postajemo svjetlost,
prelazimo granice smrtnicima zabranjenog svijeta.
Svjetlost i pomilovanje, rascvjetani perivoj vremena,
metafora raja, postojanje u snu,
oslobađanje od prvog grijeha,
od osjećaja sumnji i straha.
Ljubav nas je uzdigla u carstvo bezgriješnih duša,
u svijet vječnog svjetla, u svjetove o kojima smo sanjali ili možda samo čitali.
Dijana Jelčić
slike... ilustracije Danteove Božanske komedije... Sandro Botticelli
|
