Božić i uspomene...
U tihoj noći blagoslov srca, u titraju uma pregršt mogućnosti,
ritam vječnosti, načelo trajanja.
Život ispisan u vodi, u zemlji, u kamenu, utkan u sjećanja i uspomene.
Iza ožiljaka prošlosti težina suza. Stara već požutjela fotografija krije u sebi tajnu pripadanja.
Tata, mama, teta, ujo, nona ja i nonić.. sreća ubrizgana u pamćenje.
U plamu svijeće tajna početka i još jedan Božić bez njih.
Utjelovljujem nebesku tajnu, zavaljujem njoj na vremenu uz nju i zlaćanom se niti sidrim u zbilji.
Osjetiš li dok toneš u snove dodir mojih misli utkanih u dlanove mjesečine koji klize tvojim obrazima,
osjećaš li oblik sna u koji te pretvaram... upitah.
Šapatom oblikujem tvoj lik u svjetlost beskraja... šapnuo si.
U svjetlosti tvoje blizine, u iskrici one iste svjetlosti iz koje izranja ljubav, u sebi iskonskom tišinom tebe u tebi ljubim,
a ti mi odgovaraš osmijehom.
Spokojno odrastamo u srcu, u nama titra plaha svjetlost svijeća svih prohujalih Božića...
Neka nam bude sretan i ovaj...
Neka bude sretan i vama dragi prijatelji...
Dijana Jelčić
|
