Riječ s iskona...
"Ovaj dvorac je djelo bogova, pomislih tada. Pretražih nenaseljene uglove i pomislih: Bogovi koji su ovo sagradili su mrtvi. Primijetih sve neobičnosti i rekoh: Bogovi koji su ovo sagradili su bili ljudi. Rekoh to, znam dobro, s poražavajućim osjećajem koje se graničilo s kajanjem, osjećajući više neki intelektualni užas nego čulni strah."
Jorge Borges, Misaoni labirint.
Bilo je to sužanjstvo uzročnosti vremena,
zatočeništvo u razumu,
u sumanutosti zbilje,
u misaonom ludilu.
Ima li istine u sudbini proroka Jone?
Hoću li se izgubiti u utrobi velike ribe?
Ponavljam li prvi grijeh?
Zaustavljah slijed misli,
oduzimah im moć,
nemoguće činih mogućim,
bijah dah bijelog vjetra,
slika postojanja,
braniteljica sebstva.
Misaono napustih prostor- vrijeme.
Utjelovih prisutnost majanske noći,
doživjeh dan izvan vremena,
snovitost bez utvara,
tebe iza vremena
i riječ s iskona.
Dijana Jelčić
|
