Sveta Lucija...
Blagdan svete Lucije od Sirakuze slavimo 13. prosinca. Ona je, zbog svoje vjere, postala mučenicom 303. godine kad su je progonitelji kršćana na razne načine zlostavljali i mačem odrubili glavu. Prema predaji sv. Luciji su izvađene oči i stavljene na pladanj pa se ona prije svega smatra zaštitnicom očiju i vida. Kroz svu kršćansku povijest štuje se kao mnogostruka zaštitnica: slijepih (tjelesno i duhovno), ratara, lađara, staklara, krojača, tkalaca, pisara, vratara i kovača. Umjetnici svetu Luciju prikazuju kao nebesku iscjeliteljicu očiju. Prepoznajemo je po bodežu i rani na vratu, po uljanici (svjetiljci) i po očima koje drži na pladnju.
Kripta splitske katedrale posvećena je ovoj svetici. Na sam blagdan održava se blagoslov izvora u kripti koja je cijeli dan otvorena za pobožnost i uzimanje blagoslovljene vode kojom vjernici peru oči uz molitve svetoj Luci da im sačuva ili popravi vid. Ispred kripte pale svijeće pa je uistinu lijep prizor vidjeti vjernike kako u tišini mole uz svjetlost svijeća, osobito kad padne mrak.
Ime Luce potječe od latinske riječi lux, lucis što znači svjetlo.
Jedna poznata latinska izreka glasi Digni luce pauca, a znači „Malo je dostojnih svjetla“. Odlučnost svete Lucije u svjedočenju svoje vjere može nam biti uzor i poticaj da ostanemo čvrsti u nastojanjima da živimo prema Božjem naumu i tako i mi postanemo dostojni svjetla.
izvor... Župa svetog Jurja...
Prostor je bio prepun utvara,
zidovi išarani sjenama prošlosti,
trajanje u tmini uspomene,
plov bespućem nesanice.
U vazi su umirale ruže,
znamenje nečemu čega nije bilo.
U bljesku nutarnje svjetlosti tišina,
u žamoru naslutih prevaru ljepote.
Odbacih tugovanje, vrijeme u kojem
bijah inkarnat prošlosti.
U ovom utjelovljenju osjećam ljubav,
druga nisu važna.
U prisnosti buja prisutnost,
pišem pjesmu lux in tenebris,
tebi i danu punom svjetlosti...
Vrijeme došašća je objava blagdana svjetlosti. Dan svete Lucije ushit svjetlosti. Svijetlost je zanos bogova i ljudi, znak neba, stvoriteljica plodnosti zemlje, žara sunca i srebra mjeseca.
Svjetlosti prije tebe i tvog dolaska je bila tama i jedno veliko ništa. Ti otvaraš dane, usmjeravaš vjetrove, oživljuješ mora, mirišeš cvijećem, ti usmjeravaš i vodiš kroz šume i pustinje, daješ riječima značenje, mislima tok.
U tebi susrećemo sebe u tijelu koje tek tobom, spoznajemo, koje tek tobom vide naše oči.
Tvoje boje su, u svojim mjenama, naše vrijeme i naš prostor, ti nam svojim rukama dodiruješ oči, ti si iluzija stvarnosti u našim mislima, naša misao to si ti.
Budimo dostojni svjetlosti. Jutros za sve Lucije i Luciane palim treću svijeću, sijem mladu pšenicu i šapućem,
Sretan vam imendan!!!
Dijana Jelčić
|
