U srcu vremena...
Na rubu pustinje čuvar kraja vremena i sunčane strane svijeta.
Preslika neba i tišina mudrosti.
U zbilji uteg od sna, blješteći grm i romor aorte Svemira.
U šutnji srca žamor pamćenja, plameni jezici umirućeg zmaja
i pepeo milosrđa.
Zemlja je velika, a ljudsko srce planet anđela vatre.
Zbrajah godine.
U vjetru glas Salomona, odgovarah srcem zaručnice,
zavoljeh miris smirne, oazu Judejske pustinje
i grozdove njene.
Sanjah kuću od cedra i svodovlje od čempresa.
Razgovarah sa srnama i košutama,
zaklinjah mjesečinu za blagost tvoga sna.
Zakoraknuh u zjenicu buđenja.
Iz srca vremena izranja mladi dan.
Ljubav u srcu našeg vremena...
Dijana Jelčić
|
