Budim se...
Danas je dan ljubaznosti i osmijeha... dan govora srca i poezije zbilje... poezijom se kazuje neiskazivo...
Branko Miljković njegova pjesma "Uzalud je budim"
...Moja ljubav puna drugih
Je deo zore koju budim
Budim je zbog zore, zbog ljubavi,
Zbog sebe, zbog drugih
Budim je, mada je to uzaludnije
Negoli dozivati pticu zauvek sletelu...
je bila nadahnuće mnogim mojim davno napisanm stihovima... tek izostavih uzaludnost... probudih se i prolutah teksto i fotoarhivom...
Budim se
zbog sunca koje objavljuje svitanje,
zbog osmijeha neba,
zbog mirisa i okusa kave,
zbog ljepota naših svitanja. .
Budim se i zovem te,
krenimo bosonogi do kraja svijeta,
dotaknimo rosu na vlatima trave,
te nježne darove naših praskozorja.
Budim se
zbog sebe, zbog tebe,
zbog ljudi koji bezimeni prolaze ulicom,
zbog trgova na kojima slušamo tišinu,
zbog parkova u kojima pjevaju ptice,
zbog istine u srcu,
zbog sreće u očima,
zbog kamenih spomenika,
zbog prerano zaspalih prijatelja.
Otvaraju se vrata vremena,
bude se sjećanja,
titra nježna moć pamćenja,
gradi mostove pod kojima se budimo.
Budimo se s obećanjem na usnama,
hrabro ćemo hodati pustinjom zbilje,
slijediti vrtloge pješčanih oluja
i u svakom zrncu pjeska
zrcaliti samo ljubav!
Dijana Jelčić
|
