Vrijeme nastajanja...
Listopad se kotrlja tračnicama vrmena. Uskoro napuštamo zviježđe vage. Moje nastajanje je počelo šuštanjem lišća, mirisima i bojama jeseni.
Topi se vrijeme i gomila u koritu prolaznosti… prelijevaju se sjećanja… događa potop uspomena… prerasta u ocean snova… uranjam… ronim dubinama pamćenja…
Na dnu se naziru raskomadane školjke nekih umiranja… umirale su neostvarene želje… ostali su samo ožiljci… vidljivo znamnjenje kraj puta između poznatog i nepoznatog… između početka i bespuća… plovim dubinama bez otpora… bez zastoja u trenucima razdornih zbivanja… prolazim pokraj ruina potopljenih želja… kulisa stradavanja u zabludama… pored Potemkinovih sela krivih vjerovanja…
Mjesec bdije nad noćnim pustolovinama, stražari nad morem prohujalih tuga…
Osluškujem šum mjena… plima i oseka me njišu u ljuljačci nadanja… tuge postaju siluete ljepote, znamenje življenog života…
Uklesane u stijenke srca, prelivene patinom sjete postaju svjedočanstva… povijest ljubavi…
Ćutim suzvučje čovjeka i svemira. Pričinja mi se neki nevidljivi virtuoz je zasanjao Bachove sonate…
Zaustavljam misao u središtu zbivanja i vidim poznate geometrijske oblike kao akorde sonate, prepoznajem govor prirode. Kazuje poeziju znanosti jezicima litrature, fizike, filozofije, slikarstva i glazbe.
Znanje traži svoju potvrdu u Homerovoj “Odiseji” i Danteovoj “Božanskoj komediji”, svoje tvrdnje u Dalievom rastopljenom vremenu, Deskartesovoj zabludi, Spinozinoj supstanci sa dva atributa i Damasievoj misli... osjećam, dakle postojim..
Razumijem poruku znanosti… život se događa nastajanjem, a ne postojanjem…na mostu između između svijeta materije i ideja… iza nas ostaje nemjenjajući svijet… u njemu su jednakosti i različitosti postojane… ljepota nepromjenjiva… ispred nas je život u tek naslućujućem djelovanju postojećeg i oslobađanja od utega
prošlosti.
“Prošlost,
rekao je Stephen Dedalus,
je mora iz koje se
pokušavam probuditi.”
Odbacujem potrošeno vrijeme, na vagu stavljam utege mogućeg, razmišljam o energetskim poljima bez gravitacije, o kolapsu kvantnog stanja, raspuknuću jezgrovitih uvjerenja… o zagrljaju teorija relativiteta i kvanta... naslućujućoj petoj dimenziji... o moći još uvijek neostvarenog Einsteinovog sna...
naslućujem ga, dakle još uvijek nastajem....
Dijana Jelčić
|
