Prije svega žena...
Žena utkana u bitak vremena, u srž života, u fokus svemira...
žena ratnica svjetlosti, pobjednica tmine,
sa krijesom ljepote u očima i Nikinim stijegom u rukama…
Žena uvijek lijepa u svojoj nagosti, uvijek snena u tkivu življenja,
uvijek hrabra na bojišnici materinjstva, spremna umirati za sreću djeteta,
ginuti za ljubav ljubljenog čovjeka, žena uvijek blaga u željama
i snažna u odlukama… žena pjesnikinja tuge, poetesa sreće,
moćnica zakona zlatnog reza, zlaćanom spiralom
povezuje eone vjerovanja, epohe nadanja,
tisućljeća rodoslovlja…
Žena Afrodita, Artemida, Hestija, Demetra, cesarica ljubavi,
čuvarica lovišta, braniteljica oltara života, stražarica žetvama,
lađarica na pučini oceana snova.
Kao jesen uzvišena u darivanju plodova prohujalih ljeta,
ponizna u dobijanju, ranjiva u izdaji, razigrana u strasti,
nježna u ljubavnom činu, prekaljena u gubicima,
utjelovljena u osjećanjima.
Žena u svakoj ženi,
jednostavno ljubav…
Dijana Jelčić
|
