Nemoguće učiniti mogućim...
Jesen je moje vrijeme, vrijeme smiraja, idealno za misaono vježbanje. . Kontemplacija je ozrcaljena u sloganu "Nemoguće učiniti mogućim", u sumnji umjetnosti koja otkriva, pronalazi novo, razvija mogućnosti i sposobnosti misli i djelovanja, ostvaruje do sada neostvareno.
Kontemplacija je i logična i misaona i emotivna. Moto filozofije kontemplacije je "Misao je srce svake teorije o nekoj teoriji".
Misao održava ili neodržava sebi samom dato obećanje. Snaga misli se krije u sposobnosti plivanja uz rijeku osobnih i tuđih istina. Misao je osnova iz koje izrastaju osjećaji koje pamtimo i pohranjujemo u sjećanje.
Pokušah misaono nemoguće učiniti mogućim... kao što je Leonardo da Vinci, pokretom kvadrirao kružnicu i Dali osjećajem rastopio vrijeme. Poželjeh kvadrirati sklad krijesa vremena i zaustaviti ga u nostalgiji jesenjih boja.
Misaono uronih u neiskustveni svijet postojanja. Osjetih...
Misao sam, uzdrhtala tišina zatvorena u polutkama mozga.
Davna bol začaurena u režnju sjećanja,
umirući leptir u kukuljici svijesti.
Misao se pretače u emociju, uranja u srce,
ubrzava otkucaje.
Grliš me, sahranjujemo uspomenu.
U dvoje je podnošljivije.
Nazireš li tračak one mene
koja se bojala?
Upleo sam te u misao,
bila si dio mene.
Bio si bol,
neponovljiva misao,
bio si strah
neponovljiv osjećaj,
postojao si u vatri
očajanja.
Nad humkom pamćenja izgara patnja,
gasi se oganj straha.
Uspjeli smo,
prije potonuća u ludilo,
odagnati ružne misli.
Misao si, nježna,
postao si dio mene.
Dijana Jelčić
|
