se smješi duša... uči me letjeti... promtrati svijet obasjan mjesečevim srebrom...
na monitoru lucidnosti iscrtavam kružnice...
trodimenzionalnu stvarnost pretačem u piktogram uspomena...
slikovnim pismom ispisujem privide sjećanja...
kao u snu, oživjela je moć želje... učiniti nemoguće mogućim...
osjećam nestajanje u tvojim očima...vidim nas iz tvoje perspektive...
u snu je sve moguće... i srce progleda u čežnji...
zaustavljam pogled u mojim očima... doživjeh nemoguće...
vidim tvoj lik u njima... tebe u ozračju tvog pogleda...
začudnost trenutka dotiće budnost...
na usnulom licu trag mjesečine i osmijeh koji vidjeh u viziji...
osluškujem šum jeseni u krošnjama ispred prozora...
utihnule su gugutke koje su nas budile u zlatnim zorama ljeta...
Iz lazura noći izranja jesenje jutro, kiša i tvoj šapat...
Ispričat ću ti jednu davnu priču
u tom će mi pomoći moja muza
kol'ko se može kad se nekog voli
i čudna kako je poezija suza.
Kondor nad pučinom života... ljubav je jedina sloboda koja nas uzdiže iznad svih granica...
svetost odaje u kojoj je tišina moćnica nad urlanjem taštine... .
miris prve jutarnje kave i zvuci himne slobodi me odnose u mladi dan...
