Senzualno pamćenje...
Sunce zalazi, šumovita brda tonu u smaragdni san, zamiru zvuci daleke muzike, a riječni val, šušteći kao svila kake kneginje, niže oko vesla ritmove neke slatke i biserne pjesmice.
A.G.Matoš
Purpur sutona se slijeva u lazur noći… Nad usnulim otokom, punina Lune obećava noć mjesečarenja, slobodu lutanja priviđenjima, traganje po maglovitim sjećanjima, susret sa plemenom odlutalih ptica.
Čujem tišinu, nečujni romor ritma srca, neizgovorivost žubora krvi, neprevodivost jezika duše, dijalog misaonog i emotivnog uma.
U neizgovorenim pitanjima je moć.
U sjaju Venerina lica zavojnica genoma. Nečujni romor svemira uranja u klijetku srca, oslobađa nemire, uzburkava senzualno pamćenje. Tišina se probija kroz tkivo ćulnosti, dotiće srž bitka, kovitla zanose, oplemenjuje lucidnost bdijenja u snu…
Zagrljaj izranja iz žudnje. Potražih svjedočanstvo u želji. Osjetih nestajanje slutnje u jecaju strasti, iskrenje ognjila svijesti i pokret ruku. Osluhnuh dodir, na dlanovima oda sudbini, zvuk bubnjeva šamana vremena,
proricanje ljepote.
Probudih se u stvarnosti, u zamotuljku sreće, u toplini tvojih dlanova. Zagrljaj je govor srca srcu, svjedočanstvo želje.
Nepokretna, iza spuštenih trepavica, oćutih istinu. Pore su udisale mirišljavu bliskost, blagi nemiir se širilo tijelom. Koža pamti dodire, slijeva ih u gnjezdo sjećanja, preslikava u uratke uspomena, ucrtava neizbirisive ikone na zidovima nutarnjeg svetišta.
Dijana Jelčić...
|
