Razgovori i maštanja...
Klatno vremena otkucava prolaznost… smjena godišnjih doba… jesen objavljuje svoj dolazak melankoličnim zastojima svjetlosti u krošnjama… prelamanjem u nove boje… sunčani smiraj će najaviti ravnodnevicu… i uranjanje u carstvo Vage…
od ekvinocija do solsticija... od ravnodnevice do najdulje noć...
volim bablje ljeto, maglovita svitanja, sjetu sutona,
poeziju kiše i rapsodiju boja...
Jučer smo, nakon karantene, samoizolacije, zabrane putovanja, susreli prijateljicu. Došla je nakon dugo vremena u svoj rodni grad. Dugo smo razgovarali o dolazećem, o praznini učahurenoj u strahu, o sveopćem neznanju koje lebdi nad nama...
Hoćemo li i u ovoj jeseni održati sklad dnevno- noćnih sanjarija?... hoćemo li znati održati harmoniju zbilje i snova, ravnotežu misli i osjećanja, odnos zakona zlatnog reza u nesimetričnoj simetriji postojanja?
Jesen mirisom kestenja i dunja oduvjek najavljuje prisnost sa prohujalim vremenom… budi sjećanja na dugačke večeri i naše razgovore… naša misaona sučeljavnja… i naše maštarije…
Zaustavljeni u odmaku od vječnosti… spušteni na tlo zemaljskih zbivanja mi ponekad koristimo onozemaljske metafore kao premosnice među trenucima… dotićemo se legendi… umanjujemo do najsitnijih struna energije… kao bogovi sa Panteona odlazimo i vraćamo se u vrijeme… lebdimo kroz Danteove krugove… razgovaramo s lastavicama...
Lastavice, tico mila
Kuda pružaš laka krila?
Zar je zima strašna tako,
Te razvijaš krila jako?
Iz naizgled besmislenog čavrljanja niočemu izranja bitnost bliskosti… ispreplitanjem misli kukičamo stvarnost… otvaramo još neispisane stranice naše životne priče… održavamo vatru na ognjištu uma… ognjilo žudnji na oltaru osjećanja… iskričavu svjetlost na nebu svijesti…
Ništa nije nestalo u zaboravu… sva uzbuđenja i svi preskočeni otkucaji srca… sve su to tragovi u koridorima pamćenja… znakovi na stazi sjećanja… amuleti u riznici uspomena…
Veselim se jesenjim sutonima… naše vraćanje iz stvarnosti u snovitost… dočekuju nas čuvari našeg doma i tišina dnevne sobe koju narušavaju otkucaji klatna zidne ure, naši razgovori i maštarije…
Dijana Jelčić
|
