Neprocjenjivo bogatstvo...
Prijateljstvo je uzvišeni oblik ljubavi,
stoluje u predklijetkama srca,
u kristalnoj kocki vedrine,
u tajni ružina cvijeta,
u apologiji trajanja,
u apoteozi sanja,
u ritmu svemira,
u načelu našeg vremena
Živjeli smo u Švicarskoj, u četrdeset godina odsustva iz doline mladosti bogatili se novim prijateljstvima... njegovali susrete u našem domu... slavili rođendane, veselili se susretima...
Putovali smo, upoznavali zemlje i gradove... Na trgovima cvijeća, ptica i knjiga susretali ljude...
uranjali u njihove poglede... upisivali misli u zrcalno jezero njihove dubine... odgovori su stizali bezglasjem... osmijesima koji su hranili dušu... u sjećanju su ostali tragovi na te bezimene suputnike tišinom velikih gradova... i tako prolaze dani, mjeseci, godine... slučajni susreti na obodu životnog kruga oplemenjuju uspomene... titraji njhovih aureola dotaknuše auru pamćenja... ostadoše slike u muzeju svjesti...
U sjetnim jutrima, kao što je ovo, kada se ne događa ništa odvijam film... vremeplov odživljenog života... osjećam... imam neizmjerno bogatsvo u riznici srca... svaki otkucaj jedan dragulj... ritam usklađen sa smislom življenja...
Vratih se u gnjezdo iz kojeg poletjeh u daleki plavi svijet... novi susreti sa starim prijateljima... utapanje u poznatim dubinama... otkrivanje tragova zrelosti... i sjaja ljubavi koja nas je sjedinjavala i sjedinjuje u kolopletu sudbine...
Misli, osjećaji, čežnje, žudnje, znatiželje... klupko naše vremenitosti nas ponovo zbližuje... daljina nije izbrisala tragove naših zajedničkih koraka u kutku mladosti... divno je vratiti se tamo gdje smo već bili i očutiti snagu neuništive prisnosti... da, to smo mi i oni... desetjetljeća prijateljstva su to... neprocjenjiv dar bezbrižne mladosti...
Dijana Jelčić
|
