U prividu...
Nakon knjige “Sapiens: Kratka povijest čovječanstva” prevedena je i knjiga “Homo deus: Kratka povijest sutrašnjice” izraelskog povjesničara Yuala Noaha Hararija.
Što nas čeka u budućnosti? Odgovor na to pitanje nije lako dati, ali znanstveni nam napredak kaže da bi to mogao biti idući korak u evoluciji čovjeka. Homo deus.
Ova knjiga proučava projekte, snove i noćne more koji će oblikovati dvadeset prvo stoljeće – od prevladavanja smrti do kreiranja umjetnog života – i nastoji odgovoriti na osnovna pitanja, među njima i ova: Što je naš sljedeći korak? Kako ćemo ovaj krhki svijet zaštititi od razornoga ljudskog djelovanja? To je iduća faza evolucije. To je Homo deus.
Otrgunuti iz koljevke svemira, izronjeni sa dna drevnih oceana postali smo bića osuđena na koračanje ovozemaljskim stazama. Korak po korak do kraja vremena, do povratka među zvijezde. do preobrazbe u kap nebeske rijeke ili foton svjetlosti.
U prividu pamćenja grmljavina… u bljesku munje vidim titana i planet na njegovim ramenima… rekoše mi to bijaše kazna bogova… poslije njegove smrti mi smo preuzeli njegov grijeh... a onda se rodio Bogočovjek i prezueo naše grijehe... mi smo kaznili njega... još uvijek živimo žigosani grijehom propusta...
Što će budućnosti donijeti novi Homo deus?
U suzi bolnog umiranja se otvaraju školjke... prosipaju biserje nastajanja...
U prividu odsanjane budućnosti iskri lux primus… svjedočanstvo ljepote… obznanjuje početak novog sna… miluju me svilenkaste niti… titra svjetlo nad svjetlima…
Na obzoru vizije, u ikonografiji vjerovanja utkana silueta trajanja… osjećam kraj raspuknuća prasvijesti… dugo čekani susret dviju polutki bitka u cjelinu ljudskosti …
Osjećam Atlantidu nosimo u sebi... čujem glas beskraja, šum vremena, šapat vječnosti... utihu neba... naslućujem kraj bezćutja, prestanak ratova i kažnjavanja... na trgovima dolazećeg vremena rapsod pjeva baladu o ljudskim snovima...
Zastale u šutnji srca, u jecaju tišine, dvije riječi utjelovljuju san…
Volim te… ritam srca u mirisu jasmina i sjaju sunca…
Ljubim te... romori tišina poeziju drevnih oceana...
Otopit ćemo strahove u fontani svjetlosti i živjeti san…
Dijana Jelčić
|
