dinajina sjećanja

subota, 29.08.2020.

Malo zbilje i puno snova...








Misaona slika mi kao ponavljajući mem, kao dobroćudan gen titra u glavi… nestaje u maglama zaborava, vraća kao stihija, struji koridorima svijesti, nestaje u labirintu pamćenja… progoni me kao nemir, prati kao sjena… odlazi kao beskućnik, vraća se kao skitnica… odzvanja kao eho… cogito ergo sum.. a onda tišina… gluha kao tetrijeb pleše u moždanim vijugama… osjećam, dakle živa sam, opovrgava samu sebe… dokazuje se vrtloženjem znatiželje… utapa, tone, izranja i kao utopljenik se hvata za svijest… zasjenjuje sve drugo… umnaža u kolaž prohujalog vremena.

Promatram predivan komadić plavetnila iznad prozora, koncentriram se na igru sunčanih zraka koje prodiru kroz staklo i padaju na zaslon računala… uzaludno… moćnija je… puštam glazbu… nježni tonovi Chopinovog nocturna me smiruju…

a ona uporno zaustavlja želju za doživljajem mira… srlja u dubinu dok pokušavam izbaciti talog sjećanja… predajem se… dozvoljavam joj da me obuzme… da razagna nagomilanu obranu… da pređe u zov porijekla, u iskon postojanja u profanom vremenu…

Osjećam, slika kazuje više od tisuću riječi... i ona postaje podatna, nježna istina, odana prijateljica koja smiruje, vjerna pratilja kroz sjećanja… želim je pretočiti u štivo… pokušavam je osmisliti... živa je… vidim njeno paučinasto tkanje… čujem njeno bezglasno titranje među neuronima… osjećam umrežavanje stanica… stvaranje sinapsi… i njenu opomenu… kao nagovještaj neostvarivosti…

neizreciva sam… ne uništavaj smislenost besmislenim slaganjem u riječitost…
nečitljiva sam… ne pretači me u riječi… čemu potreba izgovorljivosti… zašto me odjevaš zbiljom...

Nazvah je Arahne, savršenom tkaljom zavjeta nutrine… pobjednicom u sukobu sa mudrošću uma… uzdrhatala postojanost njena savršenstva se kao u legendi pretvorila u paučicu koja se hrani svilom koju sama tka…
i traje kao omen onom nedodirljivom i bezimenom osjećanju što u meni blista… ovom tankoćutnom međuprostoru na koji se naslanjaju san i java… ovom kolažu uspomena ...

ovom poetičnom entitetu zbilje u kojem sanjam život …

Dijana Jelčić



- 09:09 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>