dinajina sjećanja

četvrtak, 27.08.2020.

Nježna je moć uspomena...







Umjesto padajućih zvijezda jednom sam promatrala kako se sunce igra sa kristalom… pri treptajima oka je kristal mijenjao oblike, a uvijek je bio isti… pred mojim očima se odigravala evolucija čovjeka... srce je mijenjalo ritam… osjetih ljepotu te igre svjetlosti i sjene i spoznah, zrcaljanje te ljepote se događa u meni... U kristalnoj rešetki naše svijesti se prelama svjetlost… slijeva u paletu boja naših misaono- osjećajnih slika… ovjekovječuje trenutke u galeriji pamćenja… pretače ih u klijetke srca… tu, u riznici emocionalnih sjećanja su pohranjeni kristali koji u sebi kriju svjetlost prohujalog vremena…





Na polici mi se smiješe porcelanski clownovi... davno su me gledali iz bakine vitrrine...





Na našem prozoru stoji secesiska lampa s kristalnim širmom, kristalna vaza ispunjena porcelanskim jabukama…





rosnetalov porculanski pas...




na podu prastari svijećnjak... djelić prošlosti mojih praotaca u sebi krije uspomene… svaki djelić mi priča drugačiju priču…





između lampe i vaze slon… replika Dalieva uratka… donešena iz dalekog grada na sjeveru Španije… bili smo u Figuerasu… u njegovom muzeju…

"Treba vidjeti, razumjeti i osjetiti njegovo djelo. Dalijev način, bez obzira na raspon stilova od onog bliskog impresionizmu, nadrealizmu, psihoanalizi, znanstveno metafizičkoj i organskoj spoznaji, sve do duboko religioznog simbolizma, uvijek je temelj snažnoj imaginaciji, uvijek je osnova našeg i njegovog iracionalnog poetizma."... sjetih se pročitanog





Na zidu replika njegovog rastopljenog vremena... promatrajući njegovo djelo osjetimo da je ono podsvjesno u nama uvijek snažnije od svjesnog, čisto razumskog... kritičari i vrednovatelji njegovih djela tvrde... iako je imao viziju, ona nikad nije ostvarena po zadanom obrascu, uvijek su njegove slike na kraju bile iznenađenja za nas, ali kako umjetnik reče i za njega samog.





Na radnom stolu znamenje sreće, bog Kairos, bog Ganesh i šoljica prve jutarnje kave… odživjeh putovanje prohujalim vremenom... u misaonom režnju lepet leptirovih krila u osjećajnom ushit radosti... ovo je trenutak u kojem se budim i šapućem...

Nježna je moć uspomena...

Dijana Jelčić



- 09:39 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>