Zahvalimo njoj, velikoj majci...
"zahvalimo njoj... nepresušenom vrelu, čiji tok sve suše i potresi ne prekinuše, Njoj , stablu koga sve bure ne iščupaše, svi požari ne izgoriše, koje zla kob kroz vjekove po njoj prosu... njoj čije žile ne uginuše, čiji sokovi ne presahnuše..."
Ivan Meštrović
![](https://blog.dnevnik.hr/dinajina-sjecanja/slike/l/pixiz-15-08-2020-06-39-02.jpg)
Ova misao zrcali ispreplitanje legendi i zbilje. u meni budi znatiželju… isprepliću se misaono- osjećajne slike… Gospina ukazanja širom svijeta… vjerovanje u ljepotu i ljubav… jer ljubav je uvijek tu, oko nas i u nama… njena moć nas je spasila od Harona i druge obale Aheronta... i nije važno hoćemo li ikada saznati istinu… epohe su se smjenjivale… vjerovanje je ostalo… u malim dozama nataloženo u dubini svijesti… iza misli se, u labirintu ogledala, zrcale divne slike… rado lutam korodorima pamćenja… volim te susrete na rubu vremena… na graničju mistike i znanosti… oplemenjuju… bude nadahnuće… daruju uvijek nove osjećaje…
Dogodilo se na današnji dan 1986 u zavjetrini sna i oluji zbilje. U Međugorju se tada čula tišina, blještala je nevidljiva istina, objava ljubavi utkana u zrcaljenje vjerovanja. A onda smo u kolovozu putovali.
Čujem prošlost udaraca klatna o bronzu crkvenog zvona.
Tonem u svijet opsjena, u carstvo privida.
U tkivu sna Tizianova slika, Gospino uznesenje ka nebeskom Jeruzalemu,
bljesak bijele svjetlosti ukazanja,
Lurd,
Fatima i opet
Međugorje.
Budi me miris ljiljana, marijansko znamenje,
nježno obećanje njenog bdijenja nad nama smrtnicima.
Pred 34 godine osjetih snagu svetišta u dolini zelene rijeke… tamo na Svetom brdu doživjeh zagrljaj neba i zemlje… moć ljubavi… začudni mir u srcu… ritam vatre u krvi…
rekoše mi... na dobro si Gospu pozdravila...
Dijana Jelčić
![](https://blog.dnevnik.hr/dinajina-sjecanja/slike/l/pixiz-15-08-2020-07-22-41.jpg)
|