Radost svitanja...
Bertold Brecht, Augsburg, 10. veljače 1898. – Istočni Berlin, 14. kolovoza 1956.
Zadovoljstva
Prvi pogled kroz prozor u zoru
Ponovo pronađena stara knjiga
Oduševljena lica
Snijeg, promjene godišnjih doba
Novine
Pas
Dijalektika
Tuširati se, plivati
Stara muzika
Udobne cipele
Shvaćati
Nova muzika
Pisati, saditi
Putovati
Pjevati
Biti ljubazan...
Zora je, otvaram prozor, grad još spava,
čujem tišinu, glazbu davnih putovanja, melodiju daljina.
Miris kadulje uranja u budnost.
Noćas nisam spavala, sanjala sam skitnicu, ludu trenutka,
kralja bez krune usječenog u pamćenje, uklesanog u sjećanje, ucrtanog
u uspomenu.
Susret i rastanak pod suncem.
U plavim daljinama nagnuće sudbine,
u načelu vremena ritam vjerovanja u san i obećanje.
Zapamtila sam.
Voda je dolazila iz zemlje, u zraku oganj ljeta
i naslućujuća peta esencija.
Zbrajah godine, čitah pjesmu nad pjesmama.
U vjetru osluškivah glas Salomona,
odgovarah srcem zaručnice,
zavoljeh miris smirne,
oazu Judejske pustinje
i ciprov grozd.
Sanjah kuću od cedra i svodovlje od čempresa.
Ragovarah sa srnama i košutama,
zaklinjah mjesečinu za blagost njegova sna,
U gliptoteci osjećaja radost vremena.
Bio je strast, bila sam žudnja,
postali smo istina dosanjane budućnosti.
Dijana Jelčić
|
