dinajina sjećanja

utorak, 11.08.2020.

Vrijeme Venere...






Vrijeme Venere...

"Danas po Majanskom kalendaru slavimo „rođenje zvijezde Venere“… njeno izranjanje iz utrobe svemira… iz zviježđa Plejada… dogodilo se 11. kolovoza 3115. godine pr. Kr… " možda je to bio početak ovozemaljskog vremena...






Godinama u vrijeme pasjih vrućina, suza svetog Lovre slavimo i početak Venerinog vremena... vremena ljubavi....naglo ljeto 1986... otkrili smo našu stranu svijeta

„Čekam smiraj najezde silovitih htijenja.“
„Što osjećaš?“
„Putujem putevima znatiželje i čuđenja.
Sklapam mir sa luđakinjom, odupirem se nestajanju u visinama tek naslućenih svijetova.“
„Ostaješ li tu?“
„Za sada.“
Smiješiš se.





Tako smo i sinoć šetajući kvartom budili uspoemene... sjećali se kiše Perzeida nad Lovriencom...

Slavi li nebo kišom Perzeida rođendan ljubavi?
Šutiš.
Poziva li nas na slavlje osjetila?... osjetih pomak nutarnjeg sata…
Uranjamo li Venerino vrijeme?
Smiješiš se.
Deja vu, tisućljeća zgusnuta u tvojim očima,
u prolazu između tvoga i moga svijeta,
u ničijoj zemlji, na izvoru vode.

Ispih gutljaj zemljine utrobe, oćutih okus života,
pupanje svjetlosti, vrtlog vremena, let krijesnica
i put k tebi.
Začuh zov nutrine, podne, prašnjavi peron i oči boje sna… magija sudbine.

Venera objavi sunoćje i mimohod sjećanja.

Bio si pastir, filozof, znanstvenik, pjesnik,
bio si misao, osjećaj, ljubav. Odakle dolazi voda?... upitah

Iz zemlje… progovorio si... susretao sam te u snovima.

Sanjala sam te…

Svjetlost i pomilovanje, rascvjetani perivoj vječnosti,
metafora beskraja, naš trenutak,
rođendan Venere.

Dijana Jelčić



- 08:18 - Komentari (22) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>