dinajina sjećanja

petak, 07.08.2020.

Te divne godine...






Annus Mirabilis... te "divne godine"

… znanstvenici su nas svoim djelima naučili misliti drugačije… sve je energija… titraji struna… nezaustavljivi ples fotona... zagrljaj svjetlosti i materije… zagrljaj zrna univerzuma i srca…
Jesu li nas naučili i osjećati energiju?...
Osjećam vječnu igru pitanja i odgovora u zagrljaju lijeve i desne strane mozga… lepršaju leptiri reljefom tajnovite sive tvari… zaustavljaju se u usjeklinama pamćenja… raznose sjeme ljubavi perivojem spoznaje… događa se igra misli i osjećaja… ćutim je kao korake tanga na sceni života… dodir dviju silueta na obali oceana snova… iz koprene ljubičastih iluzija izranja srce u svom punom sjaju… osjećam igru klijetki i pretklijetki… rađanje ritma osjećajne stvarnosti… energija se slijeva ponornicama do ključanja u vrulji izričaja…





Divno sunoćje... vjetar donosi mirise razbuktalog ljeta... sjedimo kod fra Grge Martića... naš kvart odiše mirom... i ljepotom zalazečeg Sunca...
Vidim blješteća energetska polja u sjaju zlćanih zraka... pozivaš me u igru riječima… na ples plavim dubinama… uranjamo u tjelesnost, u Proustovu riznicu prepunu neotkrivenog blaga…
osjećam titraje istine koja je promijenila naše poimanje svijeta i nas u njemu…

Ljubav je energija... ne gubi se, samo mjenja oblik...

Reci mi.
Šta?
Jednostavno reci.
Ljubim te.
Divna rečenica, usrećuje.
Zar rečenica?
Ne volim to pitanje.
Odgovori!
To je imperativ, ne volim ga.
Ne znaš odgovor.
Tvrdnja bez pokrića.
Izbjegavaš odgovor.
To je istina, volim istinu.
Volim te istinitu!
Proširena rečenica, oplemenjuje.
Zar rečenica?
Opet počinješ.
Ne volim sitničavost.
Vjerujem ti.
Odgovori mi, molim te.

Volim tvoj glas u krošnji sjećanja,
breza, vrba i maslina.

Volim iskru ljutnje u tvom osmijehu,
zrno bijesa u očima, vlat tišine na usnama.

Volim te bez izuzetka, na stramputici htijenja,
na usponu želja, u krijesu sanja i vrtlogu zbilje.

Volim te u letu ptica, u odlascima dana
i dolascima noći, u mjeni vremena,
u starenju na obodu kruga
vječne sreće.

Je li to bilo teško?
Što?
Poetski dijalog.
Volim te!
In medias res.
Zadovoljan?


Volim tvoju želju da tvoja riječ bude zadnja.
Pa neka bude zadnja... volim naše divne godine!

Dijana Jelčić




- 07:07 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>