Život je san...
Naše naglo ljeto 1987. Na Lovrijencu premijera… život je san... filozofska je alegorija i najpoznatije djelo najvećeg dramatičara španjolskog baroka, Pedra Calderóna de la Barce.
„Čemu divljenje i čuđenje? Zar ne vidite sasvim jasno da je san bio moj učitelj i da još uvijek, evo, strepim da ću se opet probuditi i opet doći u tamnicu? Pa kad i ne bi bilo tako, samo sanjati već je dosta, jer sanjajući spoznao sam da svaka sreća čovjekova nestaje kao pusti snovi... O, malen je dar nam dan, jer sav život - to je san, a san su i sami snovi... “
Poslije predstave, pod zvjezdanim nebom, na vrhu Lovrijenca, osjetih bljesak istine… naše naglo ljeto i snovi... ne, nesmijem dozvoliti rasplinuće sna… neću više zakoraćiti u osobnu tamnicu… neka san o snu u snu traje… Camus je rekao … voljeti nekoga znaći željeti ostariti s njim… poželjeh i te noći, negdje pred svitanje, napisah pjesmu…
Polako, iz zlata sunoćja, izranja Luna jasna i bijela.
Nad bezdanom noći, nebom razasut zlaćan
sjaj i Lunina srebrena kosa.
U očima san, učitelj, misao se slijeva u istinu.
Ne dozvoli bezdanu uzvraćanje pogleda,
Gledali smo zvijezde.
Na žrtveniku duše lumin sjećanja,
drevan stih, život je sjen i san.
Na sceni trenutka proročanstvo u
zvjezdama i želja na usnama,
nad Lovrijencom ljetna noć i
mjesečina do svitanja.
Jutrom odlazi Luna,
sunčeva nevjerna
ljubavnica,
na nebu tek
njen sjen,
u tvojim očima
san.
Život.
Dijana Jelčić…
|
