Budi strpljiva...
Nitko zapravo ne zna porijeklo riječi “kič”, iako je bila uobičajena u Njemačkoj i Austriji krajem 19. stoljeća. Nitko također ne zna kako zapravo definirati tu riječ. Ali svi raspoznajemo kič kada ga vidimo. Lutka Barbie, Walt Disneyev Bambi, Djed Mraz u samoposluzi, Bing Crosby koji pjeva Bijeli Božić, fotografije pudlica s mašnama u njihovoj dlaki. U vrijeme Božića okruženi smo kičem – izlizanim klišejima, koji su izgubili svoju čistoću, bez postizanja mudrosti. Djeca koja vjeruju u Djeda Mraza ulažu prave emocije u fikciju. Mi koji smo prestali vjerovati, imamo ponuditi samo lažne osjećaje. Ali zavaravanje je ugodno. Dobar je osjećaj pretvarati se, i kada se svi pridružimo, to je gotovo kao da se uopće i ne pretvaramo.
Imala sam lutku Barbie i Disnieyevog Bambia... Volim predbožićni kič... očito sam već kao dijete ulagala emocije u fikcije... volim se igrati riječima i opisivati emocije do kičastog doživljaja... volim lutati fotoalbumima i igrati se fotografijama do nastajanja kičastih kolaža... zavaravam se...
Budi strpljiva do zvijezda, obuzdaj jecaje
ranjenog grala.
Vapaj srca u mreži vjetra,
zrno zlata na sjenovitoj obali dana,
vir straha u dubini noći.
Spirala svitanja pretoči horizont
u ocean želja,
sunce sakri korijenje noći,
pokrenu oblake.
U krošnji jutrenja romor
nebeskog suzvučja,
glas vjetra prepun
poezije obećanja
i disonanci
tišine.
Ošamućena čekanjem,
izgubih osjećaj za stvarnost,
poželjeh zaborav, nepovrat sjećanja.
Shrvana čežnjom vrisnuh,
čovjek živi samo jednom,
prošlost je laž,
varalica u zrcalu iza vremena,
tek preslika originala.
Vjetar zaustavi strijelu umiranja,
stidljivo sunce prosu zlato na
vrata vremena.
U zamjenu za
obećan mir,
sudba nam
darova
nemir
zbilje.
Dijana Jelčić
|
