Ljubav, prostor i vrijeme...
Iza horizonta početka, u jezgri vječnosti, zgusnuta povijest svemira. Ispred obzora obrisi skrivene stvarnosti, mogućnost višestruke zbilje.
Na izjavu Nielsa Borhna... sve je moguće iako nije dokazivo... Einstein je rekao... Ne vjerujem u to jer Bog ne kocka....
Ostala je čežnja za zagrljajem teorija relativiteta i kvanta, zagrljajem mikro i makrokozma, za ostvarenjem njegova sna.
Osjećam ovitak čežnje, misli dolutale sa početka koji možda i nije početak.
Pročitala sam i tri knjige Briana Greenea... Elegantni svemir, Tkivo svemira i Skrivena stvarnost....
popularno znanstvena djela prepuna opisa i metafora od kojih čitaocu zastaje dah...
Novonastajuća kozmologija i knjige napisane o njoj su poetični tekstovi izrasli iz univerzuma ljudskog uma. Pročitano ostavlja neizbrisiv trag u galeriji pamćenja. Stvarnost, proizašla iz maglovitog oblaka sna, je najljepši dar koji mi, svojim djelima, darovaše sanjari znanosti.
Robujem li viziji ljepote nedoživljavajući njen stvarni oblik?... poželjeh saznati istinu… odvojiti privid od stvarnosti… oćutit titraje ovozemaljske egzistencije… dotaknut sve njene pojavnosti.
Osjetih kako u srži svega postojećeg, u najtankoćutnijem djeliću bitka bdije tajnovita, jedinstvena, vječna i sveprožimajuća energija.
Među zrcalnim neuronima, u odaji ogleda i odjeka odživjeh vrhunac samoće, prauzrok djelovanja i nedjelovanja, vidljivog i nevidljivoga, uporište i potporu, savršeno, neopisivo i neizrecivo, beskrajni ocean kosmičke svijesti… čitajući knjigu Briana Greenea... skrivena stvarnost... pokušavam osmisliti i vidjeti upravo to skriveno... uspostaviti konstruktivan dijalog s piscem... razumjeti, uistinu razumjeti kozmičke zakone i vizualizirati paralelne svemire...
U mikrokozmu privid makrokozma, zagrljaj prostora i vremena, porod četvrte dimenzije.
Einstein nam je teorijom relativiteta pokazao da nema apsolutnog prostora i vremena. Svjetlošću je zaoblio prostor i vrijeme u novu dimeniju. Priroda je za nas shvatljiva do treće dimenzije, za četvrtu nemamo osjetilo spoznaje. Možemo je tek misaono dokućiti.
Teška je spoznaja te nove slike stvarnosti. Mi kupujemo prostore i prodajemo svoje vrijeme. Nekada se cjenkamo zbog tih entiteta, jer je svijet koji vidimo puno lakše objašnjiv, shvatljiv i prihvatljiv, nego sama stvarnost prirode.
Spoznavši da je univerzum dinamična, nedjeljiva cjelina koja u svoje postojanje uključuje uvijek i promatrača, mene, tebe, nas, me jednostavno prisiljava na drugačije razmišljanje.
Osjećam porinuće uma u carstvo neizračunjive bitnosti, u svijet mogućnosti vječno nastajuće stvarnosti.
Nad tijelom pojavnosti metafizika svijesti i triptih,
ljubav, prostor i vrijeme.
Divno je ovo svitanje!
Dijana Jelčić
|
