Gospa od puta...
Kovitlac života, zagrljaj žamora i tišine,
vrtlog misli i osjećanja osjećaja,
znatiželje i čuđenja,
nagomilavanje
pitanja.
U metaverzumu igra svijesti i podsvijest,
u plesu svjetla i tmine nazirem tajnu,
siluetu rasplesane Salome iza
sedam velova.
Hoću li je odgonetnuti?
Misaono dotičem enigmu sudbine,
zrcale se rebusi, zagonetke,
križaljke, pitalice, ćutim
zgusnuće tisućljeća
u trenutak spoznaje...
zavoli dan u kojem se budiš,
zavoli misli i sjećanja,
dozvoli srcu da diše...
Na putu bljesak ljepote,
svetost slijeva stih
u zlatnu hostiju.
Gutam je polako,
na nepcu pamćenja
okus vjerovanja.
Nad životnom stazom
bdijenje Gospe od puta.
Riješenje rebusa,
ljubav ne treba znakovlje,
ona je uvijek tu, u tebi, u meni,
u boji vjenčanice kojom svjetlost
kiti mladi dan, u njenoj svetoj tiďšini.
Čujem je.
Dijana Jelčić
|