dinajina sjećanja

subota, 04.07.2020.

San u noći punog mjeseca...






Poklonili su mi ime i boginju, ne ti nisi bio kriv što nisi osjetio da trebam slobodu i da sam ponosna na postojanje boginje u meni. Boginja lova i Mjeseca, je u tabi pronašla zaštitnika svojih lovišta. Nepogrešiva u izboru postala je ljubavnicom mjeseca, a njena ljubav iz noći u noć ljepša, postojanija, nježnija. Ne, ti nisi kriv što nisi osjetio da sam dovoljno jaka da budem slaba i izgubljena u tvojoj ljubavi.

Dijana Jelčić Starčević... Odakle dolazi ljepota, 1987.






Sanjah vrijeme kada su bogovi koračali zemljom i pojavljivali se i nestajali, teleportacijom, energetskim bljeskom materije Homerova sna. Osjetih snagu mjesečevia sjaja i moć energije lucidnog sna. Bila sam tu i tamo, bila sam elektron u jezgri atoma, titrajuća struna u dimenziji prostor vremena, a bila sam ja.
Krenuh tajnovitim stazama boginje lova i mjeseca.
U noći punog mjeseca osjetih tvoju blizinu. Bio si dalek i bio si tu, bio si svjetlost, bio si zvuk. Pozivao na ponoćni tango.

Osjetih pucanje opne tmine i rađanje sunca, osjetih toplinu vrela mladosti, dotaknuh kap, oćutih božansku moć, vidjeh cijeli svijet.
Ti si stajao na obali Mnemozinine, okupan sjećanjima i bljeskom novog sna. Iza mjeseca u dubini beskraja vidjeh sjenku svirača. Prepoznah trubadura iz naše mladosti i stavih želju u šešir. Krenuh do rijeke.

Ponoć je odbrojavala tonove u ritmu tanga koji smo davno plesali pod kišom zvijezda uranjajući u mirise svitanja na trgu cvijeća.
Zakoraknuh u trenutak buđenja.

Otvaram oči, na horizontu se rađa dan, ti ulaziš u sobu i na uzgalvlje stavljaš plavu ružu. U laticama ogled sna koji odsanjah u noći punog mjeseca.

Izmišljaj moga srca?

Smijali smo se!

Dijana Jelčić… mjesec i ja… jesmo li simbioti ?… žigosana imenom boginje lova i mjeseca … osjećam njeno bdijenje u zbilji i u snu…


- 12:00 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>