Čudoređe sjećanja...
„ Zvjezdano nebo nad nama i moralni zakon u nama“
Kant
U praskozorju svijeta, iznjedreni iz kaosa rađaju se primordijalni bogovi.
Iz zagrljaja noći i mraka izranja Hemera, gasi oči neba, skida veo tmine, porađa svijetli dan.
Pod kopljima dnevne svjetlosti, u Erosovom crstvu, iz zagrljaja pijeska i pjene izranja ljubav. .
Uran i Geja porodiše Titane, a Titani izrodiše bogove Olimpa. A onda Ares uzdignu mač
Dogodio se rat Titana i bogova. Bogovi pobijediše, na stijegu pobjede Atlas i nebeski svod
na njegovim ramenima.
Je li nam sudbina upisana u zvjezdama, borimo li se s moćnicima i kao kaznu nosimo
svoje nebo u svijesti, u ćudoređu lijepih sjećanja?
Je li to obnavljajuća, rapsodom vremena opjevana, tužna balada o sudbini nas smrtnika.
U šutnji srca urlik nemoći, riječi izranjaju iz magle strahova.
U suzi vječnosti vizija, zagrljaj na obodu vremena, u poljupcu sonata trenutka,
u slici na obzoru buđenja svetkovina ćula, krepost osjećanja.
Hemera izranja iz tmine noći i porađa svjetlost. Otopamo strah u vrulji uspomena i
prosipamo sjemenje novih ruža u sjaj svitanja.
Rađa se svijetli dan!
Dijana Jelčić
slika Hemere... William Adolphe Bouguereau, 1905.
|
