Moć kategoričkog imperativa...
U igri ozbiljnosti i osmijeha bliskost svih razdaljina,
riječi su premosnice tišine,
uranjaju u sluh, grade bedeme stvarnosti.
Mi, dvoje slučajnih sudionika vremena,
pod Kantovim zvijezdanim nebom
živimo maksimu nutarnjeg zakona.
Svjetlost, došla niotkuda,
odlazeći nikamo zaobljuje prostor,
ispisuje načela našeg vremena.
Smisao tankoćutnog razgovora,
narušavanje zbilje,
bogoslužje na nestvarnom oltaru,
dvanest otkucaja u opatiji zanosa,
na žrtveniku kalež uzavrele krvi,
odraz zlatnog reza, sectio aureo,
božanska proporcija zbilje,
simetrija u nesimetriji Venerinog tijela.
Njena uzvišenost je apoteoza zbilje,
zvjezdano nebo nad nama i moralni zakon u nama...
zrcaljenje kategoričkog imperativa,
preslika etike u estetici življenja.
Dijana Jelčić
|
