Pohvala ludosti...
"Šta je drugo cio ljudski život nego neka vrsta komedije u kojoj ljudi igraju svaki pod svojom maskom i svaki svoju ulogu, dok ih reditelj ne odvede s pozornice? A on često jednom istom glumcu daje različite uloge, tako da onaj ko je maločas predstavljao kralja u skerletu, odjednom postaje rob u prnjama. Sve je na svijetu prividno, pa se ni komedija života ne izvodi drukčije."
Erazmo Roterdamski
Život je posvetio pisanoj riječi, a takvi nikada ne umiru... njihovi tragovi ostaju u knjigama kao poslanje nama ljubiteljima pisane riječi... i njegov citat kao izazov
Samoizolacija, zatvoreni u vrijeme čitanja i dočitavanja... naša biblioteka kao izazov... naši dijalozi terapija protiv strahova i jedna davno napisana pjesma...
Čuvarica knjiga...
Iznad grada lebdi
strogost umilne nježnosti,
tankoćutna glazba drevnih misli,
obred mudrosti,
dar vječnosti smrtnicima.
U raskoši trenutka
nazirem vedrinu svijeta,
nisku slika u tvojim očima.
Redaju se rascvetani perivoji
rijeke prepune svete muzike,
i čuvarica knjiga,
oronula starica,
u njenim njedrima gomila ljepote.
Na prašnjavim policama
posložena sjećanja,
maštarije i prošlost,
jučerašnjica zgusnuta u miris,
u omaljujuću želju za otkrivanjem tajni,
za odgonetanjem mudrosti.
Knjige bliske i daleke u isti mah,
tajanstvene kao svjetlost zvijezda
koje sa odmakom u vremenu
našim očima postaju vidljive.
Dijana Jelčić
|
