Odustali smo od razmišljanja o budućnosti...
Odustali smo od razmišljanja o budućnosti,
U potpalublju pamćenja,
u mreži arahnoideje uspomena
otkrivamo prastara vjerovanja.
U nemiru tišine mir tvoga glasa,
trenutak bez čekanja i sjećanja.
Volim jezične figure, poetiku zvuka u rečenicama,
tankoćutne tonove naših razgovora.
Pjesničke epifore, ponavljajuće pojačavanje ljepote sna u zbilji,
Čujem u snu
Sanjam u snu
Vidim u snu...
Nestvarna je ova odaja,
prepuna plesa sunca i vode,
imaginacije i snova,
zrcali se u dubini osmijeha
sa natpisom,
neprocjenjivo.
Tragam za uzrokom ovom mirnom nemiru i tišini… pronalazim iskru čuđenja u kojoj se zrcali kozmogonija… početak beskraja… dovoljno za uzročnost sretne budnosti i slijepo vjerovanje… a premalo za bezrazložnost sumnjičavih nespokoja…
vizija na obzoru svijesti objavljuje nedohvatnost kraja… nema ga u prividu… a konačnost se utkala u znatiželju… znam da ništa ne znam…
smirujuća potvrda meni pustolovu… meni bjegunici iz ralja stvarnosti… tragačici za postojanom dokazljivosti istine… iz zavjetrine zanosa sam ušetala u vrtloženje zablude… ostvaruje se sumanutost kovitlanja nepoznatim krajolikom… bezpovratnost u spokoj neznanja…
ne, neželim povratak u okrilje svrsishodnosti… daljine me zovu… ljubav se objavila u svojoj tajanstvenosti… čarobnica trenutka… čuvarica hrama u kojem se krije neprocjenjivo blago… uzrok bezuvjetnosti i bitak postojanja… čujem šapat nestvarnosti… koračam koridorima izmišljaja… nestajem u nedokazivosti sanjarija… u neprovjerenim događanjima… u odiseji vremena…
Uzrok mirnim nemirima i tišini, se zrcali u trenutku budnosti…
jednostavno ljubav…
Dijana Jelčić.
|
