U srcu vremena...
Udaljavamo se od Sunca,
uranjamo u vidljivost zvjezdanog neba
i viziju beskraja.
U srcu vremena prelom svjetlosti,
iluzija odraza, silueta sreće i crvena ruža,
čarolija uma i mogućnost putovanja kroz vrijeme.
Vidjeh Dianin hram u plamenu,
Herostratovu bezumnu žudnju za slavom
i njegovu kasniju bezimenost
utkanu u prokletsvo vječnosti.
Vidjeh, u stećcima bogumilskim uklesane istine,
smjenu stoljeća,
u ljiljanima hugenotske strahote,
krvavu svadbu, prevaru ljubavi,
na obali Mnemozine rađanje Venere.
U sedefu upisana biografija školjke,
ozrcaljena u sjećanjima,
oživjela u svijesti.
Zemlja je velika,
a ljudsko srce je planet anđela vatre.
Zakoraknuh u zjenicu buđenja,
u srce vremena.
Na prozoru Anđeo...
Dijana Jelčić
|