Svjetski dan poezije i poetska republika...
Pjesnici su čuđenje u svijetu…
u dubini duše
titra misao umrlog poete.
Sa vrha Parnasa,
Eratho bdije nad
susretom poeta.
Ispisana antologija,
pjesme iznjedrene iz snova,
govor cvijeća,
pjev ptica sanjalica,
poslanje poetskih duša,
ukoričenje dubina
u bezgraničju riječi,
i more na dlanu pjesništva.
Srca otkucavaju sreću,
šire se zvuci balada o ljubavi,
šapati vlati trave,
sjeta utkana u sjećanja,
usidrena u oceanu uspomena,
kristalno jasna slika
ljudski nutrina.
Nad lirskom republikom
smijeh razigrane djece,
blaženstvo u pjesnicima
objavljuje vrijeme poezije.
Nedostaju mi riječi
kojima bih nanizala
nisku osjećanja osjećaja.
Događala se bajka
opjevana rapsodom vremena,
na svodu privida,
u džungli svrsishodnosti,
oaza od snova.
Na lazurnom baršunu noći,
u ikonografiji vjerovanja
utkana silueta trajanja
i glas pjesnika
u bezglasju vječnosti,
riječi zastale u beskraju,
u jecaju tišine,
u ognjilu žudnji.
U šutnji srca
zatitra urlik ranjene ptice ,
jecaj pjesnika u sužanjstvu,
bacač pjesama
otvara vrata beskraja
i riječi ljubavi izranjaju
iz magle tugovanja.
Na žalu noći
se otvaraju školjke
i prosipaju biserje
pjesništva.
Mirotvorac poziva na ljubav,
teatar poezije
daruje dijalog ljubavnika,
redaju se promocije ljepote,
pjesnikinja stihom otkriva dušu,
djevojčica genetikom predodređena,
čuvarica suza,
i ona koja očima čita misli.
Slušali smo uzdahe duša
u mirisu lavande,
u vjetru ponad mora,
u suzama neba.
Otopljali smo tuge u
vrulji davnih uspomena i
prosipali sjemenje novih ruža
u purpur svitanja sna.
Kao peto godišnje doba,
vrijeme poezije,
lirska republika
i mi sudionici ljepote…
Pjesnici su čuđenje u svijetu…
Dijana Jelčić
|
