U traganju...
Iza zrcala svijesti još uvijek lebdi san, ljubičast i nedosanjan. Dalek i blizak spoznaji.
Ljubav ima tajanstvenu dinamiku. Nastaje vrtnjom prostor- vremena, kolopletom sjećanja i izričaja.
Čovjek s djetetom u očima ispisuje njen kod u tkivu života,
razgrće tminu… gradi most nad bezdanom… premošćuje obalu sna i zbilje…
hvata zvjezdani sjaj i prosipa ga stazama lijepih privida…
U njegovom pogledu istina.
U očima htijenje koje ne traži ništa do osmijeha na mom licu…
sporazumjevamo se tišinom i trajemo na ognjištu davno rasplamsane vatre…
Vidim nas u snu… lutamo stazama među krijesnicama… ljepotom ovjekovječenoj njegovim izričajem u knjizi „U traganju za izgubljenim Narcisom“…
"Nakon dugo godina pronalazio sam zaboravljene riječi, koje su kod nje nailazile na dobar prijem. Mislio sam da dobro zavodim, a zapravo sam bio dobro zavođen. Cvrkutala je o noći, o muzici, ugasila je svijeće da bi mi pokazala puno polje krijesnica koje se steralo pred hotelom. Nikada nisam vidio toliko krjesnica. cijela padina je svijetlila posuta miliunima krijesnica, tako da su svijeće bile nepotrebne. ..“
Sjećam se te noći i našeg razgovora. Šaputala sam...
tu smo u sjaju Lunina hrama, na lazurnim lovištima beskraja. Koračamo tajnovitim stazama. ti si lovac na istinu.
Potraži me i tamo gdje nema, bio sam nekad, ostali su moji tragovi. Slijedi ih, uđi u carstvo snova, u poeziju kapi i sjaja lapisa lazuri... tamo život zrcali bitnost postojanja.
Uroni u sebe i piši mi o sobi koju poznaješ iz mojih pjesama.
Ne pričaj mi o prošlosti, zavolimo zajedno sve dolazeće. Pa i onda kada se najtiše strune objave elegijom odlaska, kada se radost slije u melankoniju konačnosti, kada vječnost postane trenutak odlaska, usne beskrajnog neba i oceana snova šaptat će odu zagrljaju i pretakati je u Mnemozinu rijeku.
Potraži me u noćima kao što je ova, vidjet ćeš kako sjedim kraj prozora i pozdravljam tvoju zvijezdu, tvoj put k meni...
Tu sam uvijek, tu me stvarno ima!
Iza zrcala svijesti još uvijek vidim nebo prepuno srebrenog sjaja, terasu u srcu Toskane i svjetlucavu stazu na kojoj smo lovili lepršave velove lazurne topline… njima se omatali u zagrljaj i ljubav… to je bila noć punog Mjeseca i zvjezda… noć svijeća i crnog vina… noć nemira i tišine… noć slivena u sjećanje,
u san iza zrcala budnosti…
Dijana Jelčić
|
