Prije svega žena...
Žena utkana u bitak vremena, u srž života, u fokus svemira,
žena ratnica svjetlosti, pobjednica tmine, sa krijesom ljepote u očima
i Nikinim stijegom u rukama…
Uvijek lijepa u svojoj nagosti, snena u tkivu življenja, hrabra na bojišnici materinjstva,
spremna umirati za sreću djeteta, ginuti za ljubav ljubljenog čovjeka, blaga u željama
i snažna u odlukama…
Žena pjesnikinja tuge, poetesa sreće, autorica antologije vječnosti, nit koja povezuje
eone vjerovanja, epohe nadanja, tisućljeća rodoslovlja…
Ponekad samotna u žudnjama, cesarica trenutaka, svećenica svetišta, čuvarica oltara života,
stražarica na vratima snova, lađarica na pučini oceana.
Uzvišena u darivanju, ponizna u dobijanju, ranjiva u izdaji, razigrana u strasti, nježna u zagrljaju, patetična u alkemijskom činu, prekaljena u gubicima, vječna u osjećanjima,
utjelovljena u sutonima i svitanjima.
Iz sedefa umiruće školjke izranja Venera... besmrtna ljepota ženskog i božanskog... boginja ljubavi, a prije svega žena u svakoj ženi, jednostavno ljubav…
Dijana Jelčić
|
