Zapisano na otoku...
U dubini igra demonske djece,
ključa povijest Mediterana,
u amfori miris vječnosti
i krhotine drevnih nadanja.
U potopljenoj galiji jecaj galiota,
nadao se slobodi na
obali smiraja.
Epitaf sužanjstvu
utkan u valove,
kao madrigal
donešen vjetrom
u krošnje prastarih pinija.
U romoru kapi
utjeha mora,
u zvuku orgulja
vilinski smijeh,
u maestralu
šapat boga tišine,
blagost
neumitne smrti.
Život je ljubav,
jutra kristalnosjajna,
podneva zlatna
i
večeri bistrih voda.
Od spokoja trajanja
u nagnuću sunca
umire ljetni dan.
Dijana Jelčić... iz zbirke Nestvarno stvarni...
More je bujalo plimom i najavljivalo oseku svitanja. Mirnoća uzavrelih nemira se slijevala na terasu pokraj mora. Venera je tkala nježne skute nama sanjarima ljepote. Osvjetljavala put baršunaskog lazura ka jutrenju. Osjetih nagomilavanje misli i njihovo pretakanje u arsenal pamćenja, u krijes sjećanja koji će jednoga dana zasvijetliti na oltaru budućnosti.
Nadam se.
Dijana Jelčić
|
