dinajina sjećanja

četvrtak, 05.03.2020.

Zapisano na otoku...







U dubini igra demonske djece,
ključa povijest Mediterana,
u amfori miris vječnosti
i krhotine drevnih nadanja.

U potopljenoj galiji jecaj galiota,
nadao se slobodi na
obali smiraja.

Epitaf sužanjstvu
utkan u valove,
kao madrigal
donešen vjetrom
u krošnje prastarih pinija.

U romoru kapi
utjeha mora,
u zvuku orgulja
vilinski smijeh,
u maestralu
šapat boga tišine,
blagost
neumitne smrti.

Život je ljubav,
jutra kristalnosjajna,
podneva zlatna
i
večeri bistrih voda.

Od spokoja trajanja
u nagnuću sunca
umire ljetni dan.

Dijana Jelčić... iz zbirke Nestvarno stvarni...






More je bujalo plimom i najavljivalo oseku svitanja. Mirnoća uzavrelih nemira se slijevala na terasu pokraj mora. Venera je tkala nježne skute nama sanjarima ljepote. Osvjetljavala put baršunaskog lazura ka jutrenju. Osjetih nagomilavanje misli i njihovo pretakanje u arsenal pamćenja, u krijes sjećanja koji će jednoga dana zasvijetliti na oltaru budućnosti.

Nadam se.

Dijana Jelčić


- 09:59 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>