U Dianinim lovištima...
Velika srebrna lopta zapretena u plavoj mreži čuvarice snova razbi tamu zaborava. Sjetih se, darovali su mi ime boginje lova i mjeseca. Osjetih, kako mjesečina svojom moći ispisuje mjene mojih osjećajnih plima i oseka. Noćas je odsvirala requem prohujalom vremenu i ozrcaljena kao bijela Luna mi darovala ljepotu svitanja. Zapoćela je igra u kockarnici privida, hazardersaka igra sa srećom.
U orgonu žudnjih zasjaše oči boje sna. U Dianininm lovištima se mirisom ljepote budio mladi dan. .
Raspršena osjećanja se skupiše u ognjilo trenutka. Zaplesasmo tarantelu za starog klauna. Osjetih istinu utkanu u vrijeme čekanja, oćutih ljepotu koja se godinama skrivala u nedohvatnom Luninom hramu.
Udahnuh tvoju blizinu i osjetih otvaranje staničja srca. Na stolu je ležala pjesmarica traganja za izvorištem ljepote.
Nadahnuće je promijenilo odoru. U proporcijama vitruvijeva čovjeka prepoznah tvoj lik. U tvom zagrljaju osjetih moć zakona zlatnog reza. Nježnošću pokreta smo učinili matematički nemoguće mogućim. Kvadrirali smo kružnicu bez vrata u odaju ogleda i odjeka.
Želje dugo zatomljene u prividima uskovitlaše žudnju i najaviše svetkovinu osjećanja.
Dijana Jelčić
|
