dinajina sjećanja
četvrtak, 05.12.2019.
Neopisivost bliskosti...
 Šutimo, gledamo u daljinu, vidimo ono izvan pogleda, tek odsanjano dolazeće. Razgovaramo pogledima, čujemo nepostojeće riječi, naslućujemo nerazotkrivenu istinu prapočetka. U tvojim očima iskra neviđenih krajolika, pejsaž neoslikan na zemljovidu. Zaustavljamo se u odmaštanim mandračima. U proustvskim galijama pronalazimo neprocjenjivo blago bliskosti, neizgovorivost pripadanja. Šutnja neumanjuje ljepotu doživljaja. Srce mijenja ritam, zaboravlja pokoji odkucaj, ubrzava disanje. Pričinja mi se i planet se brže kreće. Uranjamo u nepostojeće sada, u nepojmljive sfere zbilje. Nestvarno stvarna si, iza koprene trenutka vidim obrise tvoga osmijeha… narušavaš muk vremena. Misao si, metafora bliskosti u metafizičkom bestijariju uzburkanog uma… zaobljujem trenutak. Prepoznajem te po uzbuđenju… Osjećam te uspomenom srca… Živiš u višestrukosti razina... Trajemo umnožavanjem fikcije i stvarnosti… Bliskost se ne mjeri riječima… Nemjerljiva je… neopisiva je... Sama sebe ispisuje u dubini tvog pogleda... a kad pričamo ni o čemu značenja pretačemo u igru opisujući zbilju. Dijana Jelčić  |
