Na dverima Adventa...
ručak u dobrom restoranu i dragi prijatelji... buket cvijeća...
volim vrijeme došašća... bude se sjećanja na djetinjstvo i mirise vanilije, cimta i mandarina... vrijeme iščekivanja, mira i ljubavi... volim "kič" adventske ljepote...
Zvuk ponoćnog zvona,
u plamu svijeće šapat uspomena,
šapat je plamena.
Na sjevernom nebu jato Plejada plesom
objavljuju rođenje ljubavi.
Koračanje iluzijom,
nestajanje u ljepoti iza duge,
uranjanje u privid prošlosti i budućnosti.
Plemenitost trenutka,
quinta esentia,
prva i posljednja istina.
Zvona katedrale objaviše
dolazak mjeseca iščekivanja
i dvanaest svetih noći...
Tihujem snom o izvorištu vremena. Osjećam vrtnju nebeskog vretena, spiralnu dinamiku spoznaje i toplinu božanske iskre koja gasi tugu i liječi sjećanja.
Decembar otkucava došašće ljubavi, olovno nebo se pretače u azurne uspomene i vjetrovima prošlosti sakuplja pepeo boli i prosipa u Letinu rijeku.
Pamtim samo sretne dane.
Na dverima Adventa odmatam fascije pamćenja, dozvoljavam prohujalom vremenu povratak u ovaj trenutak mira i spokoja. Osjećam titraje struna nutarnjeg Svemira, svetost kristalne kocke vedrine, privid poruke Anđela Gabrijela.
Lazur se slijeva u korito noći,
rađa se mladi dan.
Na prozoru bijela golubica.
U njenom oku krajolik vječnih iluzija.
Nestajem u panorami srca,
iza velova razastrtih želja,
iza granice obzorja
romor nebeskog oceana.
Tu smo, tu ste... hvala vam dragi prijatelji...
uranjamo u vrijeme iščekivanja poroda Ljubavi...
Sretno nam bilo...
Dijana Jelčić
|
