dinajina sjećanja
nedjelja, 01.12.2019.
Na dverima Adventa...
 ručak u dobrom restoranu i dragi prijatelji... buket cvijeća... volim vrijeme došašća... bude se sjećanja na djetinjstvo i mirise vanilije, cimta i mandarina... vrijeme iščekivanja, mira i ljubavi... volim "kič" adventske ljepote...  Zvuk ponoćnog zvona, u plamu svijeće šapat uspomena, šapat je plamena. Na sjevernom nebu jato Plejada plesom objavljuju rođenje ljubavi. Koračanje iluzijom, nestajanje u ljepoti iza duge, uranjanje u privid prošlosti i budućnosti. Plemenitost trenutka, quinta esentia, prva i posljednja istina. Zvona katedrale objaviše dolazak mjeseca iščekivanja i dvanaest svetih noći... Tihujem snom o izvorištu vremena. Osjećam vrtnju nebeskog vretena, spiralnu dinamiku spoznaje i toplinu božanske iskre koja gasi tugu i liječi sjećanja. Decembar otkucava došašće ljubavi, olovno nebo se pretače u azurne uspomene i vjetrovima prošlosti sakuplja pepeo boli i prosipa u Letinu rijeku. Pamtim samo sretne dane. Na dverima Adventa odmatam fascije pamćenja, dozvoljavam prohujalom vremenu povratak u ovaj trenutak mira i spokoja. Osjećam titraje struna nutarnjeg Svemira, svetost kristalne kocke vedrine, privid poruke Anđela Gabrijela. Lazur se slijeva u korito noći, rađa se mladi dan. Na prozoru bijela golubica. U njenom oku krajolik vječnih iluzija. Nestajem u panorami srca, iza velova razastrtih želja, iza granice obzorja romor nebeskog oceana. Tu smo, tu ste... hvala vam dragi prijatelji... uranjamo u vrijeme iščekivanja poroda Ljubavi... Sretno nam bilo... Dijana Jelčić  |
